orhidejeOd 25.000 poznatih vrsta orhideja više od 90 posto potječe iz tropskih i suptropskih područja na Zemlji. Preostale vrste su zastupljene širom svijeta u svim klimatskim zonama. Nema ih samo na polovi­ma i u pustinjama. Za pravilnu njegu orhideje važno je njezino podrije­tlo. Naše sobne ukrasne orhideje su gotovo uvijek tropskog podrijetla: doma­će vrste (u Europi ima oko 150 vrsta) nisu prikladne za uzgajanje u stambenim prostorijama. lako nekoliko vrsta živi u svojoj postoj­bini na veoma sunčanim mjestima, orhideje ne bi trebalo izlagati izravnom sunčevom svjetlu. Na pri­rodnom staništu biljka se često štiti od naglih tempe­raturnih promjena i visoke vlažnosti zraka. Općenito, orhidejama pogoduje svije­tlo do polusjenovito mjesto bez izravne sunčeve svje­tlosti i propuha. Tijekom godišnjih doba kada ima manje svjetlosti, kod nekih vrsta će se ukazati potreba za dodatnom svjetlošću kako bi, kao u trop­skim područjima, cijele godine bile iziožene svjetlosti po dvanaest sati dnevno.

Orhideje potječu iz najrazličitijih klimatskih regija, pa nije moguće preporučiti jedinstvenu temperaturu. Venerina papučica Phalaenopsis preko cijele godine uživa na ujednačenoj tempe­raturi između 20 i 26°C. Katleja Cattleya u hlad­nijim godišnjim dobima traži temperaturu između 15 i 18°C, tj. ljeti oko 21°C. Cimbidijum Cymbidium traži zimi temperaturu od 7 do 12°C, a tijekom toplih godišnjih doba temperatu­ru od 12 do 16°C.

Orhideje se dijele u tri temperaturne grupe: hladni staklenik, umjereno zagrijana prostorija i topli staidenik. Prilikom kupovine treba se raspitati o tome iz koje od navedenih grupa je kupljena biljka. Jer dok se jedan cimbidijum ljeti osjeća najugodnije na sjenovi­tom mjestu u prirodi, to isto mjesto može biti prava propast za venerinu papu­čicu Phalaenopsis. Osim reagiranja na temperatur­ne razlike godišnjih doba u različitim područjima, treba pripaziti i na noćna sniženja temperature za 3 do 5°C kod svih skupina za uzgajanje. Ove razlike između dnevne i noćne temperature kod mnogih je vrsta poticaj za stvaranje cvjetova. Bitan element je i temperatura u posudi, koja može biti vrlo visoka upravo kod tamnih posuda na prozorskoj polici; po­sljedica toga su oštećenja korijena. Prema tome, od prekomjernog zagrijavanja treba zaštititi i posudu, a ne samo biljku. Drugi značajan činitelj je vlažnost zraka. Većini sobnih ukrasnih orhideja odgovara vlažnost zraka između  70 i 80 posto. U hladnim područjima postizanje ovih propisanih vrijednosti nije nikakva teškoća. Međutim na visokim temperatura­ma ili zagrijanom zraku često je vrlo teško postići postojanih 50 do 60 posto vlažnosti zraka. Zbog toga se mnoge vrste mogu držati na zadovolja­vajući način samo u po­sebno izrađenim cvjetnim prozorima ili vitrinama, kako se prostorija ne bi pretvarala u zelenu tropsku prašumu. Ove zatvorene prostorije za uzgajanje biljaka moraju uvijek imati dobru mogućnost provjetravanja, jer orhideje imaju potrebu za velikom količinom svježeg zraka. Često se vlažnost zraka u neposrednoj blizini biljke može povećati jednostav­nim postupcima: postoje, na primjer, specijalne plitke okrugle prozorske posude, koje su napunjene vodom. One imaju rešetke, na kojima posude mogu stajati a da pri tom ne dođu u dodir s vodom. U toplim danima biljke se mogu češće prskati prskalicom. Nije preporučljivo da se vlažnost zraka povećava obilnim tuširanjem vodom; to dovodi do nagonnilavanja vlage i truljenju korijenja. Mnogi današnji hibridi se i bez posebnih mjera uspješno prilagođavaju uvjetima naše klime u prostorijama. Kad je riječ o vodi za zalijevanje treba misliti o stupnju tvrdoće: za orhideje je prikladna voda sa 8 do 10° dH (stupanj tvrdoće). Tvrđu vodu ne podnose dobro. Raspitajte se koju tvrdoću ima vaša voda iz vodovoda. Drugo rješenje je svoje biljke zali­jevati kišnicom. Kišnica se danas gotovo svuda koristi kao voda za zalijevanje biljaka koje su osjetljive na kamenac . Koristite samo vodu sobne temperature, nikako onu hladnu vodu iz vodovoda. Zalijevanje treba obavijati s posebnom po­zornošću. Razmaci između biljaka ovise od supstrata, okolne temperature, veli­čine biljaka, karakteristike rasta i posude za biljke. U fazi rasta supstrat bi trebao biti blago vlažan, ali ga u razdoblju mirovanja treba umjereno močiti. Ako se koristi uobičajeno gnojivo za cvijeće, uzima se polovina koncentracije navedene na pakiranju, jer je korijenje orhideja osjet­Ijivo na soli. U prodavaonici se mogu nabaviti speci­jalna gnojiva za orhideje što olakšava optimalnu prehranu biljaka. Supstrati se često miješaju po vlastitom receptu, i svaki uzgajivač orhideja smatra svoju mješavinu najbo­ljom. Važne su stabilnost strukture i mekoća, često se korijenje paprati, ma­hovine i rogovina miješaju sa zemljom za cvijeće. Vrlo prikladne su specijalne, već sprernljene mješavine zemlje za orhideje koje se mogu kupiti u specijalizira­nim prodavaonicama. Presađivanje se obavlja samo krajem razdoblja mirovanja, kada korijenje počne rasti. Ovaj postupak je, ovisno od vrste, nužan svake druge do pete godine ili onda kada stara posuda za biljke postane premala. Zračni korijeni i podzemni korijeni ne smiju se oštetiti, a nova tek odabrana posuda ne smije biti prevelika. Kada se kod orhideja završava često spominjano razdoblje mirovanja? Taj trenutak, ovisno o godišnjem dobu, određuje sama biljka. Stanje rasta orhideje uvijek se može točno kontrolirati. Razdoblje mirovanja je gotovo uvijek potrebno kako bi se potaklo nicanje cvjetova. Faze mirovanja mogu biti različite: ponekad do te faze dovodi i sam pad temperature za samo 2°C, dok su kod drugih vrsta bit­na redovita nagla sniženja temperature. U razdoblju mirovanja biljka se manje zalijeva i gnoji; osim toga stavlja se na nešto hladnije mjesto u odnosu na ono u fazi rasta. Svaka vrsta ima svoj vlastiti ritam. Proma­trajte pozorno svoje biljke i uzgajajte ih s puno strpljenja. Razmnožava­nje se gotovo uvijek obavlja u posebnim staklenim vitrinama ili ga obavljaju botaničari hobisti. Orhideje s lažnim lukovicama mogu se dobro rasaditi diobom: ovo se radi krajem razdoblja mirova­nja. Mnoge orhideje imaju i biljke mladice, što često ukazuje na neki nedostatak kod biljke. Kada je riječ o bolestima i štetočinama, orhideje su vrlo otporne. Veće su štete uzrokovane pogrešnom njegom nego biljnim bolestima. Treba voditi računa o štitastim ušima, lisnim ušima, tripse­vima i crvenim paucima. Prije dvadesetak godina u rasadnicima se nije mogla kupiti niti jedna orhideja. Polovinom prošlog stoljeća u Europi su osnovani mnogi klubovi ljubitelja orhideja koji danas imaju mnogo­brojno članstvo i održavaju veze širom svijeta.

Leave a comment