kaktusVećina se biljaka prila­godila na uvjete života područja gdje žive iako tamo vladaju ekstremni klimatski uvjeti. One su se prilagodile i na nestašicu vode, koja se povremeno pojavljuje, zaštićujući se od prevelikog isparavanja. Ka­rakterističan primjer za to su sukulenti. Ove biljke, u svom nadzemnome tkivu, imaju pravo “skladište” za vodu. Akumulacijsko tkivo nalazi se u zadebljalim stovima ili u tijelu, odnosno granama. Stoga glavni dio biljke nakon dužih sušnih razdoblja mora biti potpuno novoizgrađen, a ne kao kod drugih biljaka, koje prave lukovice i koje svoje zalihe drže ispod zemlje.

Sukulentima pripadaju također i kaktusi koji se od ostalih “mesnatih biljaka” razlikuju po tome što imaju aureole. Aureole su jastuci s dlačicama, koji odgova­raju bočnim izdancima u lisnim rukavcima drugih biljaka. Tijela kaktusa su okrugla ili četvrtasta i često su presvučena voštanim slojem ili su obrasla dlačicama zbog zaštite od isparavanja i sunčevog zračenja. Kaktusi su često obrasli bodljama; ove bodlje su zapravo preoblikovani listovi, a često služe i za obranu. Kaktusi imaju bodlje, a ne trnje, koje su samo na vanjskom opnastom tkivu pa se lako mogu odlomiti, kao kod ruža. “Trnovita” ruža ima trnje, dok “bodIjikavi” kaktus ima bodlje.  Kaktusi uglavnom rastu na povremeno suhom tlu; samo mali broj vrsta živi epifitski, dakle na drveću ili u pukotinama stijena. Kaktusi se međutim ne uzgajaju samo zbog svog neobičnog izgleda, već i zbog svog iznenađujuće raskošnog cvjetnog ukrasa. Kako bi se ove neuobiča­jene biljke mogle uspješno njegovati, treba voditi raču­na o uvjetima, koji su tipični za zavičajno stanište. Svoje razdoblje rasta kak­tusi uglavnom počinju ot­prilike od ožujka, a potreba za temperaturom, svje­tlošću, vodom i gnojivom postupno se povećava. Supstrat se ostavi osušiti prije idućeg opskrbljivanja vodom, kako bi se izbjeglo nagomilavanje vlage, jer se tijekom rasta mora zalije­vati na poseban način.

Kaktusi na svojim prirod­nim staništima često rastu na zemljištima koja u veli­koj mjeri sadrže mineralne tvari. Pogrešno je shva­ćanje većine laika kako kaktuse ne treba zalijevati. Kaktusi odlično podnose određene količine vode i hranljive soli, dok na svježe prirodno gnojivo reagiraju negativno. Kaktuse treba gnojiti u glavnom razdoblju rasta svakog drugog ili trećeg tjedna specijalnim gnojivom za kaktuse. Kod ovih specijalnih gnojiva sa­držaj dušika je manji nego u uobičajenom gnojivu za cvijeće.

lzuzetak u pogledu načina prehrane čine epifitski kaktusi, koji se mogu opskrbljivati uobičajenim gnojivom za cvijeće. Ako je nužno, u ožujku i travnju mogu se presađivati. Supstrat svakako mora biti rastresit. Zemlja za cvijeće može se pomiješati s trećinom krupnog pijeska ili šljunka ili se može kupiti specijalna zemlja za kaktuse. Prilikom presa­đivanja se ne smije oštetiti korijenje, a nova posuda bi trebala biti samo malo veća od stare. Osim toga, biljku treba zasaditi na onoj dubini na kojoj je bila zasađena i u staroj posudi.

U ljetnim mjesecima kaktusima odgovara zaštićeno mjesto u prirodi, gdje su normalne temperaturne razlike između dana i noći. Treba svakako voditi raču­na o zaštiti od kiše. Bubre­nje i opskrbljivanje vodom praktično prestaje od listopada i biljka se ostavlja prezimiti na temperaturi od 8 do 10°C na svijetlom i suhom mjestu. Ova hladna i sušna faza je nužna kako bi se potaklo cvjetanje u idućoj godini. Kaktusi, koji se u vrijeme mirovanja drže  na pretoplom ili vlaž­nom mjestu, ne cvjetaju ili propadaju. Nešto manji broj vrsta otporan je na mraz, čak i u našem podneblju. Ove se vrste u zimskom razdoblju svakako moraju dobro zaštititi od vlage.

Većina kaktusa mogu se rasađivati sjemenom. Tko se hoće baviti takvim načinom razmnožavanja, treba imati puno strpljenja, jer kaktusi uglavnom rastu veoma sporo i često su tek nakon dvije do četiri godine u stanju cvjetati.

Sijanje je moguće tije­kom cijele godine. Sjeme se može kupiti u dobro opskrbrjenim specijalizi­ranim prodavaonicama ili ga dobiti od udruženja ljubitelja kaktusa. Često je lakše razmnoža­vanje sadnicama. Glavi­časte sadnice se isjeku oštrim nožem. Kada se rezana mjesta (rezne rane) dobro osuše, sadnice se zasađuju oko 2 cm duboko u pijesak. Pri temperaturi od 25°C poslije jednog do dva mjeseca pojavljuje se korijenje. Na razvoj povolj­no utječe i češće prskanje dijelova biljke. Pojedini kaktusi se oplemenjuju cijepljenjem. Ovaj postu­pak se obavlja u kasno proljeće. Oplemenjivanje zahtjeva dosta vještine i poznavanje biljaka jer su samo neke sorte prikladne kao osnova. Biljke se ste­rilnim iglama pričvršćuju za reznu površinu odabra­nog partnera.

Kada je riječ o zaštiti bilja­ka, kaktusi su biljke koje ne zadaju puno problema za njegovanja, premda treba obratiti pozornost na štitaste uši. Štete na biljkama često nastaju, u većoj mjeri, ustijed nestručne njege, nego zbog bolesti i napada štetočina. Kada se uzmu u obzir navedena osnovna pravila o njezi, tada su kaktusi zahvalni i dugovječni ukras doma. Mnogi ljubitelji sobnih biljaka postaju, zahvalju­jući darivanom kaktusu 🙂

Leave a comment